|
1945 – 1970 (Zavodi crvena zastava)
Kragujevac i VTZ oslobođeni su 21. oktobra 1944. VTZ je tokom II svetskog rata potpuno porušen.
Zavod ponovo počinje sa radom 26. oktobra, a u fabriku se od 12.000
radnika, koliko ih je bilo pre rata, vraća 670 zaposlenih. Iste godine
izrađen je automat kalibra 9 mm M 1944 B2.
Nakon jednog veka, 16. marta 1945. godine, proizvodnja municije
izmeštena iz Kragujevca odlukom DUND-a (Državne uprave narodnim
dobrima), ovim činom započinje proces raseljavanja kadrova i opreme iz
VTZ-a u ostale delove tadašnje Jugoslavije, s namerom da se pomogne
razvoj cele zemlje, jer je u to vreme ova fabrika posedovala najveće
kapacitete stručnih kadrova i tehnologije, pa je na taj način postala
rasadnik jugoslovenske industrije.
VTZ 20. jula prelazi u nadleštvo Ministarstva odbrane i preimenovan
je u Fabriku oružja NOVJ (ovaj naziv 1. marta 1945. promenjen je u
Vojnotehničke radionice, a 28. jula - u Vojnotehnički zavod „21.
oktobar"). Tokom iste godine obnovljen je najveći broj radionica.
Fabrika je dobila ime preduzeće »Crvena zastava« u januaru1946. godine.
Potpuna rekonstrukcija fabrike završena je 1948. godine, kada je i urađen prototip Brdskog topa B1.
Dokumentacija za vojnu pušku M48 završena je 1949. godine, a već naredne godine
započinje osvajanje prototipa PA topa 20 mm i ručnog bacača RB. Trend
iseljavanja opreme i kadrova se nastavlja iseljenjem odeljenja optike
sa 50 stručnih kadrova u Sarajevo. U tom periodu rađeni su prototipovi
i probne partije sledećih artikala: top TTA 85 mm (za prvih 5
jugoslovenskih tenkova), BT – bestrzajni top 82 mm (prvo jugoslovensko
oruđe sa reaktivnim principom izbacivanja projektila), BB3 – bacač 120
mm, SH1-haubica kalibra 105 mm i reaktivni bacač projektila sa
kumulativnim punjenjem S49 za borbu protiv tenkova na bliskim
odstojanjima.
Predstavnici DSNO su u Parizu 1951. godine, sa »Hispano Suiza SA«
potpisali ugovor o otkupu licence za tri automata Hispano Suiza HS804
20 mm L170 na vučnom lafetu HSS 630-3. Razvoj ovih artikala poveren je
preduzeću Crvena Zastava. Iste godine počela je serijska proizvodnja
automata M49 7,62 mm.
Krajem 1951. godine proizvodnja brdskog topa B1 preseljena je u
Travnik, a već sledeće godine iseljen je i kompletan artiljerijski
program (kalibri preko 20 mm), kao i 250 stručnih kadrova.
U serijsku proizvodnju ulazi bajonet za pušku M48. Proizvodnja
vazdušnih pušaka i karabina na bazi puške M48 osvojena je 1953. godine. Međutim, sve ovo
nije dovoljno da se nadomesti neiskorišćenost kapaciteta koji je nastao
usled konstantnog iseljevannja proizvodnih programa. Zato je
referendrumom odlučeno da se izdvoji 100.000.000 dinara za razvoj
proizvodnje lakih putničkih i privrednih vozila. Iz ovog dela fabrike
kasnije nastaje samostalna fabrika Zasatava automobili.
Paralelno se razvija i osnovni program pa je 1953. osvojena i proizvodnja pušaka M48 sa primenjenom tehnologijom presovanih limova.
Već naredne 1954. godine započinje proizvodnja lovačkih pušaka i malokalibarki, kao i puškomitraljeza 7,9 mm M42 ¨Šarac¨.
Tokom 1959. godine kupljene su mašine za hladno kovanje cevi.
Uvođenjem ovih mašina u proces proizvodnje Zastavu oružje čini pionirom
u proizvodnji cevi ovom metodom.
1. juna 1962, integracijom sa preduzećem 21. maj Beograd, nastaju
Zavodi Crvena Zastava, a vojna fabrika postaje RO Fabrika posebne
proizvodnje.
Serijska proizvodnja poluautomatske puške PAP M59 7,26x39 mm započela je 1964.
Fabrika, 1964. godine, formira samostalni razvoj konstrukcije proizvoda (do tada je razvoj
konstrukcije proizvoda vršen isključivo u Vojnotehničkom institutu, Beograd).
Iste godine započinje razvoj automatske puške, sistema Kalašnjikov, koja je 1967.
godine dobila naziv M67.
Ugovor o otkupu licence za uređaj za upravljanje vatrom P36, koji je
dobio domaći naziv J171, sa firmom Galileo Avionica S.p.A, (deo
koncerna Oerlikon Contraves S.p.A, Milano) sklopljen je 1969.
Na bazi puške M67, razvijena je automatska puška u kalibru 7.62x39 mm,
naredne godine nazvana M70.
U naoružanje JNA 1970. godine usvojena je automatska puška M70.
|